Otvorio sam karticu. Već sam upisivao: “Zločin i kazna – kratki sadržaj” . Internet je radio savršeno – brže nego ikad. Prva rečenica: “Roman prati Rodiona Raskoljnikova, bivšeg studenta koji ubija staru zalagaonicu...” Odlično! Već imam ubojstvo. Kliknem dalje – likovi. Čitam dijagonalno: Sonja, Porfirije, Svidrigajlov...

I tada se dogodilo ono što je vjerojatno suđeno od pamtivijeka: profesorica je zastala točno pokraj mene.

“Ti, molim te. Reci nam nešto o Raskoljnikovljevom snu o ubijenom konju.” Mozak je postao prazan poput hodnika u Noćnoj mori iz Ulici Brijestova. Znao sam da san uključuje konja. Znao sam da je konj ubijen. Ali zašto? Koja je simbolika? Što to znači za njegovu podijeljenu osobnost? Ispod stola, prsti su mi grozničavo tipkali po ekranu mobitela: “Raskoljnikov san konj simbolika” . Ali stranica se učitavala. I učitavala. I učitavala.

Titranje između olovke, sata i otvorenih kartica na mobitelu – priča o jednoj školskoj noćnoj mori